.

DTK-mreža: Upravo nam otimaju nešto što je neprijeporno naše

Prije nekoliko dana, početkom svibnja, obratili smo se lokalnim zajednicama, gradovima, općinama i jedinicama lokalne samouprave apelom za zaštitu DTK-mreže. Riječ je o pokušaju sprečavanja tihe krađe koja se dešava upravo sada i čije posljedice osjeća doslovno svaki hrvatski građanin, bio on svjestan tog problema ili ne: kroz više cijene kojima nam naplaćuju korištenje nečeg što je već neprijeporno naše, kroz sustavno kočenje razvoja telekomunikacijskih usluga (dok se taj fundamentalni problem ne riješi nitko se ne usudi ulagati u razvoj), kroz "štrpkanje" kolača namijenjenog lokalnoj zajednici. Slučajno ili ne, taj problem se ne uspijeva riješiti 10 godina nakon okončanja postupka prodaje iako je u njemu kao jedna od stranaka sudjelovala hrvatska država sa svom svojom pravnom, kadrovskom i financijskom logistikom, a ne nekakvo mjesno vatrogasno društvo:

Antirecesijske mjere koje je prije nekoliko dana donijela hrvatska Vlada odrazit će se na prihode svih, uključujući jedinice lokalne uprave i samouprave. Da ne bi bilo dilema, prihodi će biti manji, financijski pritisci veći, a opstanak u novom okruženju teži. Općine, gradovi i županije naći će se kroz relativno kratko vrijeme u nezavidnoj poziciji između čekića i nakovnja: s jedne strane, država će davati manje, zahtijevati štednju, prijetiti redukcijama, a s druge, građani će zahtijevati, tražiti, pritiskati. U novonastaloj situaciji jedan od temeljnih uvjeta opstanka je pronalaženje unutrašnjih rezervi.

Naša nevladina udruga - Mreža Telemah, koja više godina uspješno okuplja nezadovoljne korisnike telekomunikacijskih usluga, potiče međusobno povezivanje nezadovoljnih korisnika u zemlji i inozemstvu, koja pruže informacije korisnicima, izvještava nadležne državne organe o prijavama nezadovoljnih korisnika telekomunikacijskih usluga, formulira i daje prijedloge nadležnim državnim tijelima i institucijama u donošenju propisa iz područja telekomunikacija radi suzbijanja monopola, te se sustavno zalaže za poštenu tržišnu utakmicu u telekomunikacijskoj djelatnosti te informira javnost o problemima povezanim s telekomunikacijskim uslugama, želi vam ovom prigodom skrenuti pozornost na jednu postojeću unutrašnju rezervu na području vaše jedinice lokalne uprave i samouprave, koja se oduzima onom tko ju je stvorio – hrvatskim građanima, čije interese legitimno zastupate upravo vi, i daje na raspolaganje nekom tko na nju ne polaže apsolutno nikakvo pravo. Pogađate, riječ je o DTK-mreži (distributivno telekomunikacijskoj kanalizaciji) - mreži od 11 tisuća kilometara podzemnih cijevi za zaštitu i razvod telekomunikacijskih kabela koja se sastoji od kanalizacijskih cijevi za provlačenje i polaganje kabela te montažnih zdenaca. Korisnici DTK- mreže, različiti telekom operateri, svugdje u svijetu plaćaju vlasnicima naknadu za korištenje. A vlasništvo se u svim pravnim državama u svijetu dokazuje dokumentima o vlasništvu.

DTK-mreža nesporno pripada hrvatskom narodu i hrvatskoj državi, jednako neupitno kao što nam pripada, primjerice Jadransko more, autoput Zagreb – Split, ili rijeka Korana. Od kad je 1881. godine u Zagrebu postavljen prvi telefonski vod, tijekom narednih 118 godina, do 1999., ni u jednom trenutku nije bilo upitno čije je vlasništvo hrvatska telekomunikacijska infrastruktura – ona je oduvijek pripadala svim građanima Hrvatske. U nju smo ulagali i mi, i naši roditelji i roditelji naših roditelja… Princip da pretplatnici kroz telefonsku pretplatu sami sebi plaćaju i dio telefonske infrastrukture, rasterećivao je državni proračun i omogućavao optimalni razvoj telekomunikacija. Iz tog temeljnog principa izvodio se i model vlasništva – bilo da je riječ o Austrougarskoj monarhiji, Kraljevini Jugoslaviji, Nezavisnoj državi Hrvatskoj, komunističkoj Jugoslaviji i Republici Hrvatskoj.

Kada je 1999. godine započela nesretna privatizacija Hrvatskog telekoma koji je prethodno izdvojen ih Hrvatske pošte, 35 posto dionica kompanije u protuvrijednosti od 850 milijuna američkih dolara otkupio je Deutsche Telekom, a dvije godine kasnije, u listopadu 2001., Deutsche Telekom je od Vlade RH za 500 milijuna eura kupio i dodatnih 16 posto dionica HT-a, čime je stekao većinsko vlasništvo. Ugovori o kupoprodaji do danas nisu objavljeni u integralnom obliku pa je to uz činjenicu da je njemački telekom imao narednih nekoliko godina apsolutni monopol na hrvatskom tržištu te da je uloženi novac povratio u dvije nepune godine, otvorilo mnoštvo spekulacija koje traju do danas. Jedna od još uvijek prisutnih je tiho i protupravno prisvajanje DTK-mreže čija se vrijednost danas procjenjuje na 15-ak milijardi kuna, a koja nije uopće bila predmet kupoprodaje. Naime, nitko ne spori da je Deutsche Telekom vlasnik kablova u DTK-mreži, ali vlasništvo kanalizacije bi podrazumijevalo katastarsko pravo vlasništva na ukupnom zemljištu kojim ta kanalizacija prolazi. Uostalom, njemački gigant u proteklih 11 godina nije nigdje u Hrvatskoj nikome predočio pravo vlasništva.

Štete lokalnih zajednica od statusa quo u proteklih 11 godina su nemjerljive. S jedne strane, mnogi telekomunikacijski operateri umjesto pravim vlasnicima DTK-mreže (građanima i lokalnim zajednicama koje te građane zastupaju) najam za korištenje postojeće DTK-mreže (dakle, ne govorimo o kablovima koji nesporno pripadaju Deutsche Telekomu, već kanala, zemljišta) plaćaju Deutche Telekomu, a lokalne zajednice od toga ne dobiju ništa ili tek mrvice. S druge strane, oštećeni su građani kojima, osim što im je protupravno otuđena imovina, kao posljedicu DTK-monopola Deutsche Telekoma plaćaju više cijene telekomunikacijskih usluga. S treće strane, onemogućen je tehnološki razvoj budući da je Deutsche Telekomu mnogo važnije zadržati monopol i na njemu protupravno ostvarivati profit nego omogućiti razvoj informatičkog društva.

Kada je prije 129 godine, davne 1881. godine u Zagrebu proradila prva telefonska veza, dužina telefonskih kablova koji su tada položeni na području Zagreba iznosila je 3,5 kilometra. Nekoliko godina nakon tog povijesnog događaja hrvatska telefonija je proširena na ostale hrvatske gradove - Varaždin, Osijek, Vukovar… Isprva je izgradnja telefonskih linija povjerena isključivo privatnim poduzetnicima koji su vlastitom telefonskom mrežom povezivali svoja imanja, tvornice i obrtničke radionice. Da bi se u tadašnji privatizacijski telekomunikacijski kaos unijelo reda, intervenirala je tadašnja pravna država pa je Ministarstvo javnih radova i komunikacija Ugarske raspisalo javni natječaj za izgradnju lokalnih javnih telefonskih mreža na kojem je u pravednoj tržišnoj utakmici posao dobio Zagrepčanin Vilim Schwarz koji je koncem 1886. godine izgradio mrežu na koju je priključeno 45 pretplatnika i svečano je otvorio 1. siječnja 1887. godine. Princip da pretplatnici kroz telefonsku pretplatu otkupljuju i dio infrastrukture zadržao se od tog vremena i u narednim desetljećima. Narednih 6 godina mreža se vrlo intenzivno razvijala i donosila koncesionaru vrlo veliku dobit. Stoga su državne vlasti 1893. godine Schwarzu oduzele koncesiju da bi već nakon dvije godine – 1895., bila pokrenuta prva državna centrala. Od svojih početaka do danas telekomunikacije u Hrvatskoj su bile neupitno vlasništvo hrvatskog naroda. To vlasništvo nije dovodio ni Khuen-Héderváry ni brojni drugi režimi koji su protutnjali našim prostorima.

U međuvremenu, DTK-mreže vrijedne 15-ak milijardi kuna propadaju. Prema mišljenju vodećih hrvatskih stručnjaka za telekomunikacije “DTK mreža potpuno je devastirana, podzemna mreža gotovo se uopće ne održava pa danas u podzemlju vlada potpuni kaos koji za posljedicu može imati i potpuni kolaps u telekomunikacijskom prometu“. Riječ je o nespornom vlasništvo hrvatskog naroda čiji ste vi legitimni i legalni predstavnici. Pozivamo vas da zaštitite interese građana vaše lokalne zajednice te da legitimno i sukladno zakonu preuzmete kontrolu nad ovim važnim segmentnom društvenog razvoja.


<<< natrag na Novosti